Autori

FRA LOVRO ŠITOVIĆ

je rođen u Ljubuškom 1682. godine, a umro u Šibeniku 1729. godine. Bio je podrijetlom iz muslimanske obitelji rodnog imena Hasan. Otac mu je za vrijeme austrougarsko-turskog rata bio zarobljen u Dalmaciji pa je dječaka ostavio kao jamstvo dok ne skupi otkupninu. Dječak je to vrijeme boravio kod franjevaca. Nakon što ga je otac vratio kući, pobjegao je nazad franjevcima. Kršten je u 17. godini i svoje rodno ime Hasan zamijenio je imenom Stjepan, a kad je postao redovnik zamijenio ga je imenom Lovro. Školovao se u Italiji, a kao franjevac djelovao u Makarskoj, Šibeniku i Splitu. Prvi je franjevački pisac koji je cijelo svoje djelo spjevao hrvatskim jezikom – Pisni od pakla. Kao nastavnik budućim fratrima napisao je prvu latinsko-hrvatsku gramatiku da bi učenicima olakšao učenje latinskog jezika.


NIKOLA KORDIĆ

rođen je u Grljevićima, Grad Ljubuški 1897. godine, a umro u Vitini 1947. godine. Osnovnu školu završava u Čerinu, a 3 razreda Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu. Nakon rata prekida školovanje i ostaje na očevom imanju. Napisao je sljedeća djela: Čuvari, Prvi kralj Tomislav, Hrvatski mučenici, Ujaci Dobrota duvanara, Otac sirotinje, Kroz 90 godina, Mane našeg sela, Sa suzom ti pišem život i Ramski mučenici.,


FRA JANKO BUBALO

rođen je 1813 u Turčinovićima, Grad Široki Brijeg, a umro u samostanu Humac 1997. godine. Teologiju je studirao u Mostaru i Bratislavi, a svećeničku dužnost obnašao u Rasnu, Vitini, Čerinu i Humcu. Bio je član Društva 345 hrvatskih književnika. Objavio je sljedeća književna djela: Korak od jučer, U nedogled okrenut, Između sna i zastava, U rasponu trenutka, Drvo križa, Dan kojim svaka bol završava, prozu Apokaliptični dani i najčitaniju knjigu posljednih desetljeća Tisuću susreta s Gospom.


FRA LUCIJAN KORDIĆ

rođen je 1914. u Grljevićima, Grad Ljubuški, a umro 1993. u Širokom Brijegu. Osnovnu školu završava u Rasnu, gimnaziju na Širokom Brijegu, filozofsko-teološki studij u Mostaru. Godine 1945. odlazi u Rim studirati slavistiku, ali zbog bolesti prekida studij. U Fribourgu, Švicarska, pohađa predavanja iz francuske književnosti. U Švicarsko postaje pastoralni radnik, ravnatelj misije u Zurichu, pokretač kluba Kulturni susreti. Devedesetih godina se vraća u zavičaj, postaje član Društva hrvatskih književnika. Napisao je sljedeća djela: Zemlja, Od zemlje do neba, Pod arkadama neba, Crvena dijagonala, Kroz plave zore, Grob u Katedrali, Exodus, Svibi i ribizi, Plime neizmjerja, Livade snova i vjetrova, Iseljenička lirika, Krateri i gejziri, Probuđene tipke, Premde Blumen, Mučeništvo crkve u Hrvatskoj, Čudo siromašnih koraka, Fragmenti jednog života, Pokošeno vrijeme i Zeleni plakati.


FRA LJUDEVIT RUPČIĆ

rođen je 1920. u starom Hardomilju, a umro u Mostaru 2003. godine. Velikan je hrvatske bibliografije i prevoditelj Svetoga pisma – Novi Zavjet na hrvatski jezik. Kao teolog, profesor egzegeze i hrvatski književnik djelovao je iz Zuricha Švicarska. Jedan je od najboljih i najistaknutijih hrvatskih bogoslova u BiH u 20. stoljeću. Doktorirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, robovao u komunističkim zatvorima, predavao na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Osnivač je Galerije „Majka“ na Humcu. Njegovo životno djelo je knjiga Sudbina istine. Bio je vrsni poliglota i govorio je, prevodio i pisao na hrvatskom, njemačkom, francuskom, talijanskom i engleskom jeziku. Djela su mu: Pravi Bog i pravi čovjek, Pjesma nad pjesmama, Vjerujem u Isusa Krista, 346 Istina o Međugorju, Gospa u župi Međugorje, Novi zavjet, Biseri ranjenog srca, Još jednom istina o Međugorju i brojna djela na drugim jezicima.


ILIJA LADIN (KOZIĆ)

rođen je u Banja Luci 1929. godine, a umro u Sarajevi 2001. godine. U Sarajevu je diplomirao na Filozofskom fakultetu francuski i latinski jezik. Između ostaloga jedno vrijeme je bio učitelj i u Vitini. Objavio je 12 pjesničkih knjiga i dobitnik je brojnih književnih nagrada. U njegovu čast osnovana je pjesnička manifestacija Grah za Iliju Ladina. Djela su mu: Prije tebe ničeg nema, Od neba naovamo, Pjesme o kolibi, Pjesme o pticama, Pjesme, Izabrane pjesme, Patnja je počela, Takav sam vam večeras, Gospodin Mo, Muzama se ispričavam i Račun svodeći.


VESELKO KOROMAN

je rođen u Radišićima, Ljubuški 1934. godine. Osnovnu školu završava u Ljubuškom, srednju u Mostaru. Studirao je književnost i filozofiju u Sarajevu na Filozofskom fakultetu. Uređivao je časopis Život – mostarski tromjesečnik za kulturu, književnost i društvene teme, Osvit, list Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. On je pjesnik, pripovjedač, romanopisac, esejist, književni kritičar, putopisac, književni povjesničar i antologičar. Dobitnikje književnih nagrada: Polet. Goranov vijenac i Dubravko Horvatić. Njegove pjesme nalaze se u brojnim antologijama i prevedene su na mnoge jezike. Djela su mu: Crne naranče, Pogled iz zrcala, Mihovil, Dok vlada prah, Potraga za cjelinom, Razgovor o književnosti i ostalom i Stariji od vremena. Pot pisnik je Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku.


VLADIMIR VLADO PULJIĆ

rođen je 1934. godine u Zagrebu, a umro 2008. godine u Mostaru. U Zagrebu je završio Akademju primjenjenih umjetnosti, a najveći dio života proveo je u Mostaru i Hercegovini. Oženio se iz Vitine, tako da je, po onoj narodnoj: Odakle si –odakle ti je i žena! – Ljubušak. Često 347 je boravio u Vitini, družio se s ljudima, zavolio taj kraj, crpio nadahnuća i za slikarska kao i poetska djela. Objavio je osam zbirki pjesama: Ilinštak, Veliki kamen, Veliki čempres, Vinska mušica, Razorena kuća, Vodokradica, Nar na dar i Izabrane pjesme. Bio je član Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Zastupljen je u nekoliko antologija hrvatske poezije.


VINKO VUJEVIĆ ČERČIL

rođen je 1934. godine u Grabu, Ljubuški. Umro je 2014. Pučku školu je završio u rodnom mjestu, a poljoprivrednu školu u Subotici, kombajsko-strojarski zanat u Senti i rudarski kurs u Njemačkoj. Pisanje pjesama je započeo za vrijeme služenja vojnog roka u Kučevu. Tiskao je jednu zbirku pjesama KAMEN PJEVA.


ANTE MATIJAŠEVIĆ

rođen je 1936. godine u Vašarovićima, Ljubuški. Gimnaziju je završio u Ljubuškom, a komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Gimnazji Ljubuški, a od 1965. radi na Radio Zagrebu, odnosno Hrvatskom radiju gdje je uz uredničke poslove jedno vrijeme bio glavni urednik Trećeg programa. Rano počinje pisati pjesme, pripovijesti i kritike. Oglede i kritike objavio je u knjizi Zatočenik knjige, a pripovijesti u knjizi Neuspjeli spasitelj. Napisao je knjige o Josipu Pupačiću, Sunčici Škrinjarić i Stjepanu Radiću i zbirku pjesama Hrome štake. Umro je 2007. godine.


MIJO PAVLOVIĆ-KOVAČIĆ

rođen je 1937. godine u Veljacima (Podbrdo). U Švedsku se odselio 1961. godine i tamo je proveo cijeli radni vijek i dočekao mirovinu. Pjesme piše od 1968. godine na hrvatskom i na švedskom jeziku. U Švedskoj je izdao zbirku pjesama na hrvatskom jeziku, a na švedskom jeziku radove je objavljivao u švedskom tjedniku Hennes.


FRANJO BRKIĆ

je rođen u Vodicama, Ljubuški 1937. godine, a umro u Promajni, Hrvatska, 2008. godine. Od 1965. živi 348 i radi u Švedskoj gdje je radio kao profesor hrvatskoga jezika. Surađivao je s književnim časopisima, a najviše s Hrvatskim slovom.Veselko Koroman je uvrstio njegove dvije pjesme u svoju antologiju Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine od Lovre Šitovića do danas. Napisao je sljedeće knjige: Žeđ, Čovjek u šalu i Krikovi.


DRAGO ŠARAVANJA

je rođen 1940. godine u Lipnu gdje je i pohađao osnovnu školu. U Dubrovniku pohađa Isusovačko sjemenište. S 19 godina bježi preko granice i nakon boravka u logorima u Italiji odlazi u Australiju gdje upornim radom i znanjem gradi uspješnu poslovnu karijeru. Između ostaloga završava i studij hrvatskog jezika i književnosti u Sydneyju. Napisao je djela: Idemo dalje, Na drugoj strani vremena, Gelipter, Novo odijelo, Od tada do sada, Ponešto od svega. Uz prozu piše i poeziju i zastupljen je u više antologija i zbornika. Dobitnik je brojnih književnih nagrada. Član je Društva hrvatskih književnika i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Živi i piše u Zagrebu.


ADAM NINKOVIĆ

je rođen 1940. godine u selu Mojkovići, Krupanj-Srbija. Poslije diplomiranja radio je kao profesor filozofije, logike i psihologije u Gimnaziji Ljubuški, a poslije doktoriranja kao falultetski profesor u Banjoj Luci, Sarajevu i u Srbiji. Uz stručne radove piše priče, pjesme i kritike. Iz književnosti je objavio sljedeća djela: Putujem zavičajem, Ukleti kamenčić, Dječaci u srcu vijeka i Doba za haiku.


GOJKO SUŠAC

je rođen u Blatnici, Čitluk 1941. godine, a umro 2014. u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Ljubuškom, a jugoslavistiku i ruski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već kao gimnazijalac piše pjesme i uređuje školski list. U Zagrebu se priključuje piscima okupljenih oko časopisa Razlog. Piše nevezanim slobodnim stihom s izrazitom lapidarnošću. Uobičajeni njegovi toposi su kamen, vatra, prag, kuća, zemlja, nebo, korijen. Prvi je dobitnik nagrade Društva hrvatskih književnika 349 Herceg Bosne „Antun Branko Šimić“ 1998. za knjigu Jutarnja novost. Knjige su mu: Korijen, Jutarnja novost, Kuća i sjaj, Zemaljsko ruho, Brijeg i vjeđe, Nebeski vrisak, Znak – ime postojanja, Bijelo brdo, Biti na zemlji, Jutarnja novost, Svlak groma, šum svile, Knjiga štita i Ogrlica od inja.


ZLATA ARTUKOVIĆ

rođena je u Klobuku, Ljubuški 1944. godine. Osnovnu školu pohađa u rodnom selu, srednju medicinsku u Mostaru i Zagrebu, a sociologiju studira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje završava i postdiplomski studij. Piše priče, putopise i poeziju. U književnost ulazi zbirkom pjesama Ljubav s mirisom kadulje (1971.)


FRA VLADO LONČAR

rođen je 1944.godineu Vinjanima, Posušje. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu i Posušju, srednju u Imotskom i Dubrovniku, studij u Sarajevu, Visokom, Trentu i Friebourgu. Kao svećenik i franjevac djeluje u Drinovcima, Posušju, Rakitnu, Vitini, Mostaru, Širokom Brijegu i Humcu. Djela su mu: Žedna zemlja, Božji portret, Ave Croatia, Isus u Hercegovini, O moru i vodama i Rječnik moga djetinjstva iliti Rječnik moga zavičaja.


VELJKO MANDIĆ

rođen je 1944. godine u Hardomilju, Ljubuški. Tu je završio osnovnu školu. Poslije je u Sarajevu pohađao Srednju muzičku školu. Pjesmu Ljiljane moj bili napisao je povodom 800-te obljetnice rođena sv. Ante Padovanskog i ona je uglazbljena.Pjeva je Doris Dragović. Pjesma Udobna im budi posvećena je njegovom sinu Mariu koji je poginuo braneći Dubrovnik, kao i svim poginulim braniteljima. Pjesma Mom didu je također uglazbljena. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog maratona. Živi u Ljubuškom.


STANKO STANISLAV BAŠIĆ

rođen je u Broćancu, Posušje 1945. godine. Osnovnu i srednju školu završava u rodnom 350 mjestu, a Učiteljsku školu u Mostaru. Kao učitelj radio je u selu Kašče, Ljubuški. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je povijest jugoslavenskih književnosti i hrvatski jezik. Radio je kao stručni suradnik u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH. Bio je urednik Slobodne Dalmaije u Zagrebu. Potpisnik je Sarajevske deklaraije o hrvatskom jeziku. Objavio je sljedeće knjige: Glasnik, Žilište, Mame i tate, Mlada kapljica, Rane priče, Kad nisam ja jesam, Kršćanstvo i new age, Moje vjetrenjače itd. U šest antologija poezije u BiH uvršteno mu je 20 različitih pjesama. U knjizi Mlada kapljica, bajkovitoj pripovijesti, opisuje putovanje glavnog lika koje počinje s vodopada Koćuša.


MARKO PRIMORAC

rođen je u Mostarskim Vratima, Ljubuški 1946. godine. Osnovnu školu završava u Ljubuškom, a Učiteljsku školu u Mostaru. Radi kao učitelj u Crnopodu, Prologu i OŠ Ivane Brlić Mažuranić. Pjesme piše od osnovne škole. Knjige su mu: Ispod tvrđave, Oko tvrđave. U tvrđavi…


ADMIRAL MAHIĆ

rođen je 1948. godine u Banja Luci. Njegovi su podrijetlom iz Ljubuškoga. Završio je tehničku školu. Bio je izvanredni student na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, ali je napusto studije. Radio je kao mornar, ribar, konobar, poštar, radiospiker, novinar. Tokom rata i opsade Sarajeva bio je urednik prvog ratnog biltena Hratske seljačke stranke i voditelj-koordinator književnih programa u HKD Napredak u Sarajevu. Poezija mu je prevođena na francuski, slovenski, njemački i engleski jezik. Osim poezije pisao je prozu i drame. Živio je kao slobodni umjetnik u Sarajevu. Bio je jedan od osnivača PEN Centra BiH. Umro je u Sarajevu 2015. godine. Djela su mu: Ljubavna inspiracija, Epolepsija cvjetova, Atlasna imperija, Glasno zrim, Kameni stol, Zvono, Sahara, Vijavica iz pisaćeg stola, Džajina loza, Treba biti priseban, Majčine ruže, Planinski vodoskop, Ljubavni red vožnje, Vozni red ljubezni, Bacač pjesama: drame: Brod na Miljacki, Je li ovo cesta, I gurat ću vinograd kroz mariborske ulice. 351


ANTUN MLADEN VRANJEŠ

rođen je u Humcu, Ljubuški 1943. godine, a umro u Splitu 1992. godine. Diplomirao je hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Pjesme je objavljivao u listovima i časopisima: Dubrovnik, Mlada Hercegovina, Mladi pedagog, Most, Oko, Revija, Sloboda, Slobodna Dalmacija, Studentski list, Svačić, Telegram, Vidik i dr. Nagrađivan je na Goranovom proljeću i nagradom Matice hrvatske. Djela su mu: Na zapadnoj obali, Nevine travke, Sapeta jedra, Osušnica zemlje i Pružene ruke. Jedna ulica u Ljubuškom nosi njegovo ime.


MILA MATIJAŠEVIĆ

je rođena Zovak u Proboju, Ljubuški, 1948. godine kao jedanaesto dijete u obitelji. Udana u Vašaroviće. Osnovnu školu pohađa u Proboju i Vitini. Pjesme piše od mladosti, ali ih prvi put objavljuje u knjizi Probuđena sjećanja 2010. godine. Drugu zbirku pjesama Bakine pjesme u jeseni života objavila je 2020. godine. Sudionica je Ljubuškog pjesničkog maratina.


IVAN BRADVICA

rođen je u Veljacima, Ljubuški 1948. godine. Od 1968. godine živi u Zagrebu. Diplomirani je inženjer građevinarstva i profesionalno se bavi stručnim i istraživačkim radom na temeljenju građevinskih objekata. Do sada je objavio 38 stručnih i znanstvenih radova iz područja geotehnike. Nakon Domovinskog rata počeo je pisati pjesme i osmislice. Djela su mu: Smisao života, Pjesma graditelja, Misterij realnosti, Iskra uskrsnuća, Pjesma nade, Tragovi izvanzemaljaca, Sažete misli, Draga riječ, Uzica, deseta i Ono nešto.


MUNIB DELALIĆ

rođen je u Ljubuškom 1950. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Ljubuškom. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je na odsjeku jugoslavenske književnosti i hrvatsko/ srpskog jezika. Baveći se prosvjetnim i književnim radom od 1974. do rata radi u Mostaru. Od 1993. godine živi i radi u Oslu. Do sada je objavio 13 knjiga 352 poezije. Prevodi s norveškog jezike i do sada je objavio preko 30 knjiga prijevoda najznačajnijih norveških književnika. Zastupljen je u mnogim antologijama i nagrađivan za poeziju i za prijevode. Knjige su mu: U krugu krug, Nježni stroj, Svijet i sladostrašće, Krotki raspored, Lahor, Zlatnik, Sjaj usputne postaje, Skandinavsko psmo, Nostalgično se dovršiti, Sjeverno od svega, Svijetu sučelice, Razgovor s Nadom, Povratak u Ljubuški i U znaku vage.


IVAN SIVRIĆ

rođen je Krehin Gracu 1950. godine. Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu i u Čitluku te Učiteljsku školu u Mostaru. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomira na grupi fiozofija i sociologija. Radio je kao profesor i stručni politički radnik, a nakon demokratskih promjena obnaša razne javne dužnosti. Bio je tajnik Matice hrvatske Mostar, inicijator Hrvatskog intelektualnog zbora, član je Hrvatskog društva za znanost i umjetnost, predsjednik Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, predsjednik UO Fondacije za izdavaštvo u FbiH, spomenice Domovinskog rata…Autor je knjiga: Rasprave i antirasprave – mali ogledi o Hrvatima s onog svijeta, Javno razmišljanje –mali ogledi o Hrvatima s ovog svijeta, Politika za obične ljude –Bakulina škola poštenja, Vjerujem u Hercegovinu, Knjiga o knjigama, Orni za vrijeme, U zemlji ljudi. Urednik je časopisa Suvremena pitanja, Osvita, recenzent, lektor, promotor itd. Redovni je sudionik Ljubuškog pjesničkog maratona.


JOZO JAKIŠA

rođen je 1950. godine u Mostaru, a umro 2020. godine. Po struci je bio metalostrugar, a radni vijek je proveo u autoprijevozničkom poduzeću. Sudionik je Domovinskog rata i bio je redovni sudionik Ljubuškog pjesničkog maratona. Djela su mu: Naviljak drače, Privezan za sidrište, Na raskrižju uma, I prebirem pirevinu, Šoldara, Netko porta, Moja zanovjetanja, U morebitnom zaleđu, Trlja vrlja, O jeziče što izreče. Posthumno je primljen u Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne. Bio je sudionik Ljubuškog pjesničkog maratona. 353


TIHOMIR NAKIĆ

rođen je 1951. godine u Lipnu, Ljubuški. Osnovnu školu završio je u Čitluku, a gimanziju u Ljubuškom. Studij hrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti te komparativnu književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor hrvatskog jezika u Gimnaziji u Čitluku. Preminuo je 2009. godine i pokopan u Čitluku. Prva ( i jedina) zbika pjesama DODIRI tiskana je u Sarajevu. Odlikuje ju zrelost izraza, dramatski suzdržani govor, senzibilan lirski izričaj. Njom dominira hercegovačka čistoća uzričaja i traganje za smislom ljudske egzistencije.


NEVENKA KOVAČEVIĆ

rođena je u Vitini, Ljubuški 1952. godine. U Mostaru je završila srednju upravnu školu. Poslije završenog školovanja prvo odlazi u Jelsu, a kasnije u grad Hvar, a konačno se preseljava u Podstranu kod Splita gdje radi kao stručni suradnik u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Do sada je objavila šest zbirki pjesama: Puštam misli u rascvalu tišinu, U uhu mi šumi tvoje ime, Duša mi se razlistava, S tlapnjom mojih predaka, Pod zastorom snova, U impulsima srca. Njena poezija nalazi se u dvanaest zajedničkih zbirki poezije. Sudjeluje u brojnim književnim manifestacijama: Dobro jutro more, Podstrana; More na dlanu,Rovinj; Lipanjske zore, Čeljevo; Humski dani poezije, Mostar; Vidoške pjesničke noći, Radimlja Stolac; Grgurovi Hukovi, Ravno; Ljubuški pjesnički maraton, Ljubuški. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.


DANCA BARTULOVIĆ

rođena je 1953. godine u Kreševa Brdu u Dalmatinskoj zagori. Radovi joj se objavljuju u nizu kulturnih i vjerskih časopisa i novina u domovini i svijetu. Do sada je tiskala više samostalnih zbirki pjesama: Glasnici zemlje, Iznad makova i tamnica, Bijeli leptiri, Na izvorima ljubavi, Križonoše, Kad cvjetam, Stablo vremena, Kad zemlju zemlji slegnem, To malo duše, Skriveno blago, Svjetlosti živa, To dugujemo Bogu i sebi, Peta dimenzija, Kudilja i vreteno. Dobila je nagradu za zbirku Duhovno blago. Sudjeluje na Ljubuškom pjesničkom maratonu. 354


DIJANA BURAZER

rođena je u Zagrebu 1953. godine. Školovala se u Pleternici i Ljubuškom gdje je završila gimnaziju. Diplomirala je Teorijsku matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Živjela je u Mostaru, a od 1992. godine živi i radi u Zagrebu. Objavljivala je u mnogim hrvatskim i bosansko-hercegovačkim časopisima. Zastupljena u antologijama i panoramama hrvatske poezije. Prevedene su joj pjesme na francuski, engleski, njemački, norveški, španjolski, poljski i rusinski jezik. Objavila je zbirke pjesama: Nesvanjivo, Četvrti zid, Na odmorištu između dva svijeta, Druga kuća, Izvan zaklona i Naranča. Članica je Društva književnika Hrvatske, hrvatskog PEN-a i Društva književnika BiH. Dobitnica je nagrade na Šimićevim susretima, Slovu Gorčin i Goranovom proljeću. Za knjigu poezije Druga kuća dobila je nagradu „Josip Sever.“


FABIJAN LOVRIĆ

rođen je u Tuzli 1953. godine. Osnovnu školu završava u Kiseljaku, a srednju u Tuzli. U Beogradu diplomira novinarstvo, a u Zadru visoku učiteljsku školu. U Zagrebu je završio postdiplomski ispit i priprema doktorat iz književnosti. Dopisnik je brojnih časopisa i listova. Za književni rad je nagrađivan više puta. Pjesme su mu zastupljene u petnaestak zbornika i antologija. Preveden je na slovenski, češki, engleski, talijanski i albanski jezik. Djela su mu: Monterov san, Imam i ja svoju cijenu, Bljesak potopljenog sjaja, Počivaj mirno, Zvonimire, Rumena matematika, Kninski pisci svome gradu, Gorim li kako treba, Učitelj mudrosti, Vječnosti jednog grada, Govor cvijeća, Put križa, Nemoj, rođo, Danice ti, Prepoznavanje bitnog, A ja klipan, Svjedoci vremena. Sudionik je Ljubuškog pjeničkog maratona.


MIRO PETROVIĆ

rođen je u Klobuku, Ljubuški 1954. godine. Završio je Pedagošku akademiju i kratko radio u školama u Fojnici, Sarajevu i Vitini. Do Domovinskog rata živio je u Sarajevu kao samostalni umjetnik. Bavio se novinarstvom pišući priloge o kulturi u sarajevskom Oslobođenju i na Radio Sarajevu 202. Bio je voditelj sarajevske književne tribine „Između korica“ 355 i tajnik časopisa Lica, a pred sami rat zapošljava se kao direktor Narodnog univerziteta i Gradske biblioteke u Fojnici. Kasnije radi kao voditelj marketinga Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i član uredništva časopisa Život. Zajedno s Krešimirom Šegom pokrenuo je dva dječja lista s hrvatskim kulturnim identitetom –Cvitak i Školarac. Glavni i odgovorni je urednik časopisa Matice hrvatske Mostar Motrišta. Uvršten je u čitanke te desetak antologija. Član je Matice hrvatske, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, PEN Centra BiH, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva hrvatskih književnika Zagreb. Dobio je nagradu Šimićevih susreta, Trebinjskih večeri poezije i Književne omladine BiH. Djela su mu: Pjesme, Čestica, Ljetopis, Zemlja za cvijeće, Dvojica.


ZDRAVKO KORDIĆ

je rođen 1955. godine u Tihaljini, Grude. Pučku školi završava u Tihaljini, a gimnaziju u Ljubuškom. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu završava studij filozofije i sociologije. Na istom Fakultetu upisuje posdiplomski studij „Suvremena filozofija i suvremeni marksizam“. Zbog obiteljskih i inih okolnosti napušta studij. Ponovno upisuje postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Mostaru, „Jezici i kulture u kontaktu“ – doktorirao filozofiju (estetiku). Objelogdanjene zbirke pjesama: Svjetlost snovidjela, Plavet i pretkazanje, Tragovi i snovi, Vrtovi otajstva, Miris olovne kiše, Zipka i smrt, Svjetlost, plodovi praha, Kuća i krik, Putovanje/ Stari hrast, Unutarnji svemir, Uviranja, Prostor, vrijeme i krik, Croatia rediviva, terra incognita. Zbornici o Kordiću: Šumovi vremena, Šumovi vremena II, Šumovi vremena III. Zastupljen je u mnogim zbornicima i antologijama poezije. Objavio je isto tako i jedanaest knjiga književno-kritičke estetičke i filozofske misli. Radio je kao profesor filozofije u Gimnazji Ljubuški. Živi u Mostaru.


MILE STOJIĆ

rođen je u Dragićini, Čitluk 1955. godine. Pučku školu i gimnaziju završio je u Ljubuškom. Studij jugoslavenskih jezika i književnosti diplomirao je na Filozofskom fa356 kultetu u Sarajevu. Do polovice 1992. godine živio je u Sarajevu uređujući književne publikacije i pišući poeziju. Nakon toga više od jednog desetljeća radio je kao lektor na Bečkom sveučilištu. Dobitnik je nagrada: Šimićevi susreti, Slovo Gorčina, Pečat varoši sremskokarlovačke, Brankova nagrada Društva književnika Vojvodine, Nagrada Književne omladine BiH, Nagrada Željezare Sisak, Goranov vijenac za sveukupni doprinos hrvatskom pjesništvu i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH. Knjige su mu: Lijer, jezik prašine, Umjetnost tame, Zemna svjetlost, Olovni jastuk, Glasovi sarajevske noći, Libreto za sviralu i strojnicu, Prognane elegije, Jutro u Pompejima, Riječi na prozoru, Svjetlost u pomrčini sunca, Ruža u oluji i dr.


DUŠAN MUSA

rođen je u Klobuku, Ljubuški 1956. godine, gdje je završio pušku školu. Srednju školu završava na Ilidži. Diplomirao je politologiju i apsolvirao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Profesionalni je novinar. Radio je u Sarajevu, Zenici i Ljubuškom, a najveći dio radnoga vijeka u Radiopostaji Čapljina u Čapljni. Dugogodišnji je dopisnik Večernjeg lista i BH radija 1, član je Društva pisaca BiH. Objavio je osam knjiga; zbirke pjesama: Muka moga puka, Negdje između, Hercegovina – život i obećanja; dvije zbirke proze: Priče o malim stvarima i Ljudi i prikaze; roman Snovi i tama. Autor je dva historiografska rada: Zapisi o Hercegovačkom ustanku i Hercegovački ustanak. Urednik je zbornika Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku. Živi u Ljubuškom.


IVAN KRALJEVIĆ

rođen je u Studencima 1956. godine u brojnoj obitelji. Poslije vojske zaposlio se u Autotransportu, a nakon raspada firme počinje raditi u tvrtki Nuić. Ozbiljnije je počeo pisati kad su mu neke humoristične pjesme objavljene na Radio Ljubuškom. Većim dijelom njegove pjesme govore na humorističan način o zgodama i nezgodama lovaca, a mnoge je odguslio poznati guslar Željko Keža. Godine 2014. objavio je jedinu zbirku pjesama …A bura pušika. 357


MAJA TOMAS

rođena je 1956. godine u Splitu u brojnoj splitskoj obitelji Kuzmanić. Gimnaziju je završila u Splitu, a Filozofski fakultet u Zadru – smjer turizam. Svestrana je umjetnica – piše poeziju, bavi se umjetničkom fotografijom, pjevanjem i glumom u kazalištu, tv dramama i filmu. Više pjesama joj je uglazbljeno. Članica je Društva hrvatsih književnika Herceg Bosne, Hrvatskog književnog društva Rijeka, Matice hrvatske, Kulture snova Zagreb, Hrvatskog društva skladatelja. Objavjuje radove u brojnim časopisima, tjednicma . Dobitnica je nagrada: Zvonimir Golob, Erato, Melodije hrvatskog juga. Knjige su joj: Savez neraskidiv, Pod nebom plavetnim, Umiri me, More, Bez riječi, Kad će bit’ meni milo. Sudionica je Ljubuškg pjesničkog maratona.


FRANKA TOLJ

rođena je 1957. godine u Trpnju, a umrla 2019. godine u Gredi, Ljubuški. Djevojačko prezime joj je Čuljak, Veljaci. Osnovnu i srednju školu je završila u Trpnju. Od malih nogu zavoljela je priče, bajke i čitav život bila je vezana za knjigu. Pjesme nije objavljivala. Sada će se ljubitelji poezije prvi put susresti s njezinim poetskim svijetom.


ŽELJKO BOTO

rođen je 1957. godine u Ljubuškom gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a poslije toga Višu turističku. U mladosti je bio vrhunski šahista, najbolji ne samo u Ljubuškom, već i daleko šire. Nezaboravna je njegova šahovska partija sa svjetskim šahovskim prvakom Mihajlom Taljom gdje ga je pobjedi u brzopoteznom šahu. U duši umjetnik, slikar i pjesnik koji je izgradio svoj stil i prepoznatljivost.


DAVOR HRSTIĆ

je rođen 1958. godine u Grabu, Ljubuški. Osnovnu školu završava u Vitini, a srednju školu i Stomatološki fakultet u Sarajevu. Piše poeziju od svoje petnaeste godine. Živi i radi kao doktor stomatologije u Domu zdravlja u Ljubuškom. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog maratona. Do sada je objavi zbirku pjesama Nešto kao…sjećanja. 358


MILE LUBURIĆ

je rođen 1958. godine u Gornjim Radišićima, Ljubuški, a umire 1975. nesretnim slučajem od strujnog udara. Osnovnu školu pohađa u rodnom selu i Vitini, a gimnaziju u Ljubuškom. Svih osam razreda osnovne škole završava s odličnim uspjehom. Prvi razred gimnazije završava s odličnim, a pri kraju drugog razreda tragično umire. Gimnazija Ljubuški i Općinska zajednica kulture općine Ljubuški su tiskali knjigu Milinih pjesama pod nazivom VEČER koje su prepisali bez ikakvih preinaka iz njegove školske bilježnice.


ANTE TOMIĆ

je rođen u Mostaru 1959. godine. Osnovnu i srednju školu završava u Ljubuškom, a diplomira na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Kratko vrijeme je radio u struci, a 1986. započinje vlastitu poslovnu karijeru. Poznati je poslovni čovjek i vlasnik tvrtki u zemlji i inozemstvu. Od malih nogu pokazao je umjetničke sklonosti: bavio se glazbom, skladao, svirao, pjevao, plesao i slikao, trčao maratone, gazio rijeke, planine, daleke putove. Pustolovan i umjetnički duh putnika i pjesnika vodio ga je mnogim putovima i bespućima planete: od Artika do Sahare, od Južne Amerike, Azije, Europe, Afrike do Himalaja, Kilmandžara. Putovao Putovima svile i džunglama svijeta. Objavio je tri knjige: zbirku pjesama Okvir za ljubav, knjigu Putovanja svijetom i duhom u kojoj se oslikava duh putnka i pjesnika, obiteljskog čovjeka i pustolova, kozmopolita čiji je dom cijeli svijet. U trećoj knjizi Pronađi smisao oslikava se poetsko-filozofska manifestacija traganja za ostvarenjem čovjeka kao ljudskog bića u punom sjaju ljudskosti. Jedan je od suorganizatora Ljubuškog pjesničkog maratona i njegov sudionik.


VLATKO MAJIĆ

rođen je u Vitini, Ljubuški 1956. godine. Profesor je hrvatskog jezika i književnosti. Radio je u osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Pagu i Zadru. Pri kraju radnoga vijeka bio je ravnatelj Gradske knjižnice u Pagu. Sada uživa sa svojima u zasluženoj mirovini u Pagu. Piše poeziju, prozu, igrokaze i književno-kritičke tekstove. Pjesme su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, francuski i slovenski jezik. 359 Nagrađivan je za poeziju i prozu te je zastupljen u čitankama i antologijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Član je Matice hrvatske, Udruge dragovoljaca domovinskog rata, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva hrvatskih književnika Hrvatske. Djela su mu: Glazba češlja, Pjevač pod zemljom, Kairos, Jezičak, Najviše je plave boje, Kad srce brodi, Vrijeme soli, Krila pod vodom, Obeščašćivač i Vinožito. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog maratona.


MARELA JERKIĆ JAKOVLJEVIĆ

rođena je 1956. godine u Mostaru u kojem živi i radi u HT Eronetu. Pjesnikinja je i slikarica. Potječe iz umjetničke obitelji, otac i brat su joj bili slikari, a sin joj je profesor glazbe. Ona se istom energijom i temperamentom dokazuje u obje umjetnosti. Plovi kroz slikarstvo opijena bojama, sjenama mora i morem stihova koji se rađaju iz njene kreativne duše. Piše ljubavnu i duhovnu poeziju, prozu i haiko poeziju. Objavila je knjige poezije: Ostani šapat, Prođi me pjesmom, Ljubav i smrt, Opijena sjenama. Pjesme su joj prevedene na talijanski, njemački, engleski i romski jezik. Uvršetena je u antoligije duhovne i antiratne poezije. Članica je Matice hrvatske Mostar, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, HKD Napredak Mostar. Sudionica je Ljubuškog pjesničkog maratona.


IVO RAGUŽ

rođen je 1957. u Baranama kod Stoca. U Stocu je završio Osnovnu školu i gimnaziju. Pjesme piše od srednjoškolskih dana. U Sarajevu je završio Filozofski fakultet –hrvatski jezik i književnost. Uz redoviti posao profesora u srednjoj školi bavi se i novinarskim radom. Marljivo zapisuje sva zbivanja u rodnom gradu. Za vrijeme rata postaje općinski dužnosnik. Bio je ravnatelj Srednje škole Stolac, u dva mandata općinski vijećnik. Pjesme objavljuje u časopisima Osvit, Motrišta i novinama. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Djela su mu: Sarajevske stranice, Tijesni su mostovi naši, Stolačke st(r)anice. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog maratona. 360


BRUNO MAJIĆ

je rođen 1960. godine u Vitini, Ljubuški. Poezijom, fotografijom i umjetničkom fotografijom bavi se od rane mladosti. Svoje radove objavljuje u raznim novinama i časopisima: Omladinske novine, Oko, Svjetlost, Front, Večernje novosti, Dnevni list, Hajdučke novine, Naša ognjišta, Kršni zavičaj, Slobodna Dalmacija i drugi. Sudionik je Domovinskog rata i hrvatski ratni invalid. Godine 1996. napravio je prvu povijesnu razglednicu Vitine s crkvom. To je bila prva službena razglednica s crkvom nakon pada komunizma. Član je Hrvatskog književnog i znanstvenog društva Rijeka i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Do sada je obvavio dvije knjige poezije: Kruhom protiv zmije i Napuštena obala. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog maratona.


ZVONIMIR MIKULIĆ ĐONO

rođen je u Mostaru 1961. godine. Osnovnoškolsko i gimnazijsko školavanje završio je u Ljubuškom, a na Faklultetu građevinskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu stekao stručno zvanje diplomiranog inženjera građevinarstva. Trenutno je zaposlen u projektnom uredu kao samostalni projektant konstrukcija. Piše romane, kratku prozu, a povremeno i poeziju. Poeziju i kratku prozu objavljuje na vlastitoj Facebook stranici. Sudjeluje na brojnim kniževnim manifestacijama diljem Hercegovine. Za roman Kutak kod Kralja dobio je drugu nagradu Zaklade Terra Tolis. Do sada je objavio romane: Iza vrata, Glavom o zid, Kutak kod Kralja; zbirku novela Nebo boje potočnice; zbirku poezije Godovi i plodovi i slikovnicu Herceg Stjepan Kosača. Član je HKD Napredak i Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog marataona.


ELIZABETA MEDIĆ

je rođena 1961. godine u Gostivaru, Makedonija. Osnovnu i srednju školu pohađa u Skoplju gdje živi do 1985. godine kada s obitelji seli u Hercegovinu Otac i dva strica su joj poginula u Domovinskom ratu. Ta osobna tragedija i tragedija njene zemlje pokrenula je u njoj srednjoškolsku ljubav za lijepo pisanom riječju. Za kratku priču ANKA 1995. dobila je 361 nagradu ZLATNO PERO. Do sada je objavila dva romana: Anđeo nad mojom zemljom i Tvorci vremena snova.


IVI IVICA LUČIĆ

rođen je 1962. godine u Ljubuškom, gdje je završio onovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Mostaru. Magistrirao je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom fakultetu doktorirao je 2005. godine. Radi na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu u zvanju znanstvenog savjetnika. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru predaje povijest dvadesetog stojeća. Na oba sveučilišta biran je u znanstveno-nastavna zvanja redovitog profesora. Autor je tri knjige i dva zbornika radova. Objavio je oko pedeset znanstvenih i stručnih radova u više zbornika i časopisa. Dobitnik je nagrade grada Zagreba i državne nagrade za znanost za 2017. godinu Dva puta je biran u Skupštinu BiH, na prvim izborima 1990. i na drugim izborima1996. godine. Aktivno je sudjelovao u obrani Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 1991. do 1995. pa je tijekom rata stekao čin brigadnog generala Hrvatske vojske (HV) i čin general-bojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Obnašao je dužnost pomoćnika ravnatelja Hrvatske izvještajne službe (HIS) Republike Hrvatske. Odlikovan je s pet državnih odličja Republike Hrvatske, dodijeljene su mu dvije spomenice, pet medalja i dvije plakete za zasluge u Domovinskom ratu. Godine 1990. dobio je Šimićevu nagradu.


SILVIJE BANDUR

je rođen u Ljubuškom 1963. godine. U rodnom gradu je završio osnovnu školu i gimnaziju, a psihologiju diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pet godina je proveo u Domovinskom ratu kao psiholog. Trenutno je časnik za vojnu psihologiju Obalne straže Republike Hrvatske. Bojnik je po činu. Dobitnik je Šimićeve nagrade za srednjoškolski uzrast. 362 IVAN BAKOVIĆ (Tomislavgrad, 1963.) do“uzdvignuća jidra“, tj. do otisnuća u svijet, stasao je i rastao na Duvanjskom polju, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju, a diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Objavio je knjigu pjesama Zatomljenja i knjigu izabranih prikaza Riječima o riječima 2021. godine. Autor je scenarija za dokumentarni film Žetva i vršidba – da se ne zaboravi – običaju dubravskoga kraja i više reportaža za Hercegovačku televiziju. Pjesme su mu prevođene na albanski jezik, a kritikama je zastupljen u zborniku Đakovački susreti književnih kritičara. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Glavni urednik Osvita, časopisa za književnost, kulturu i društvene teme DHK HB i do 2021. godine voditelj Književne srijede u Otvorenoj čitaonici DHK HB. Za predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne izabran je 2021. godine. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog maratona.


SNJEŽANA LOVRIĆ

rođena je 1963. godine u Trebinju, podrijetlom je iz Drinovaca. Od 1969. godine živi u Mostaru. Po zanimanju je pravnica, radi u Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa HNŽ. Pjesnikinja je, slikarica i rado pjeva. Talent za slikarstvo već iskazuje u osnovnoj školi i predlagali su joj da upiše Likovnu akademiju. U Mostaru nije bilo ni srednje likovne ni fakulteta i ode na Pravni fakultet, ali slikarstvo nije zapostavila. Objavila je prvu zbirku pjesama – Haiku pjesme. Pjesme objavljuje u Osvitu. Sudjeluje na književnim manifestacijama: Grgurovi Hukovi, Ljubuški pjesnički maraton i dr.


BLANKA KRALJEVIĆ

rođena je 1964. godine u Mostaru. Osnovnu školu i opću gimnaziju završava u Širokom Brijegu. Diplomirala je kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru. Nakon diplomiranja predavala je u srednjim školama u Čakovcu. Bila je dopisnica Oslobođenja, Večernjeg lista, Slobodne Dalmacije. Piše i uređuje kulturnu rubriku u dvotjedniku Vrisak i tjedniku Hrvatski list. Predavala je u širokobriješkoj gimnazji 363 gdje je pokrenula školski list Dominik. Trenutno radi u knjižnici širokobriješke gimnazije. U jednom mandatu bila je predsjednica Matice hrvatske Široki Brijeg. Djela su joj: Leksikon Širokobriješka književna čitanka, Priče o sovi i ševi, Moja preobraženja itd. Piše književne osvrte, uređuje i lektorira knjige. Redovna je sudionica Ljubuškog pjesničkog maratona.


MARINA ALERIĆ BEBIĆ

rođena je 1966. godine u Drinovcima. Osnovnu školu završava u Drinovcima, a srednju u Imotskom. Kao srednjoškolka je dobila Šimićevu nagradu za srednjoškolski uzrast. Tada u sarajevskom Odjeku, na nagovor onih koji vjeruju u nju da pošalje pjesme, objavljuje se njena prva pjesma. Poslije toga počinje dugo zatišje kad je u pitanju književno stvaralaštvo. Kad počinje rat muž prekida školovanje i odlazi u hrvatske postrojbe i na ratišta. Marina prekida studije na Filozofskom fakultetu u Zadru, napušta Zadar s nejakim djetetom i odlazi u Hercegovinu. Intenzivnije se počinje baviti objavljivanjem pjesama na portalima i Osvitu. Do sada je izdala tri knjige: Bijeli pelin, Ptica na prozoru i Vae soli. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne. Sudionica je Ljubuškog pjesničkog maratona.


SLAVEN PEĆA GRBAVAC

rođen je u Ljubuškom 1967. godine. Školovao se u Ljubuškom i Zemunu. U vrijeme Domovinskog rata nije napuštao Ljubuški i voljenu Hercegovinu.Živi i radi u Ljubuškom. U vlastitom malenom caffeu u centru grada svako jutro svojim gostima donosi miris prve jutarnje kave i gorčinu prve jutarnje rakije. Poeziju piše dugo jer ga ona ne prestaje zadirkivati.


VEID DELALIĆ

je rođen u Ljubuškom 1967. godine. Vrlo rano pokazuje afinitet prema umjetnosti. Glazba mu je bliska i počinje komponirati. Jedna od tih pjesama će se naći na nosaču zvuka, a izvodit će je počiteljski tamburaši. Izdao je dvije kro364 nike ljubuškog kraja: Ispod zaborava i Ispod zaborava I, zbirku poezije Tragovi na vodi, a četvrta knjiga nosi naziv Sedmi dan (moja priča). Član je Udruženja bosanskih umjetnika. Bio je sudionik pjesničkih manifestacija u Luksemburgi i Brankovog kola u Novom Sadu. Nekoliko spotova s njegovim pjesmama vrte se na You tube kanalu. Njegove stihove recitiraju poznati glumci Rijad Gvozden i Dražen Marek.


IVAN VUKOJA

rođen je 1969. godine u Ljubuškom, hrvatski i bosanskohercegovački je pjesnik, sociolog, likovni kritičar. Osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje završava u rodnom gradu, a na Filozofkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje diplomira sociologiju. Glavni je urednik časopisa Status. Tekstove objavljuje u književnim i znanstvenim časopisima i publikacijama. Dobitnik je „Goranove nagrade za mlade pjesnike“ za 1991. godinu. Trenutno obnaša dužnost ravnatelja Hrvatskog kazališta Mostar. do sada je objavio djela: Tako da mi je, Metafizika kamena i Izbor za vas.


LJILJANA TOLJ

rođena je u Imotskom 1969. godine. Djetinjstvo je provela u Drinovcima gdje je završila i osnovnu školu. Srednju školu završava u Grudama. Kao osamnaestogodišnjakinja odlazi u inozemsvo da bi sebi i obitelji život učinila boljim. Zbog toga će tema njenih pjesama najčešće biti žal za rodnim domom, zavičajem, djetinjstvom. Neke pjesme su joj uglazbljene. Živi i radi u Ljubuškom. Do sada je objavila zbirku pjesama Srcu najdraže uspomene. sudionica je Ljubuškog pjesničkog maratona i Grgurevi hukovi u Ravnom.


DRAŽANA ŠIMOVIĆ

rođena Luburić, rođena je 1970. godine u Ljubuškom. Živi u Donjim Radišićima. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom mjestu. Radi u osnovnoj školi Marka Marulića u Ljubuškom. Poeziju piše od osnovne škole i autorica je priča i igrokaza koji su i scenski izvođeni. U zbirci Erato 04’ 365 Međunarodnog instituta za književnost objavljena joj je pjesma Pjesnik. Dobitnica je priznanja za doprinos književno-umjetničkom stvaralaštvu u Hrvatskoj. Tiskala je zbirku pjesama Osluhni, da čuješ. Sudionica je Ljubuškog pjesničkog maratona.


SREĆKO MARIJANOVIĆ

rođen je u Stocu 1970. godine. Osnovnu školu završava u Hodovu, a srednju u Mostaru u tadašnjoj Staroj gimnaziji. Upisuje Građevinski fakultet Mostaru, ali ga u drugoj godini zatječe rat. Danas živi u Hodovu, a radi u Ljubuškom. Tiskao je četiri zbirke pjesama: Vodeni pištolj, Dvije trećine, s bratom Bernardom Ništa u zvijezdama i Moje će uši rasti. Objavljuje pjesme u časopisma Osvit i Motrišta i listu Hrvatsko slovo. Imao je i jednu samostalnu izložbu radova u kamenu na Radimlji. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva hrvatskih književnika. Sudionik je Ljubuškog pjesničkog maratona.


MATE PAVLOVIĆ

je rođen 1872. godine u Ljubuškom. Poslje osnovnog obrazovanja pohađao je Strukovnu školu Ruđera Boškovića u Ljubuškom. Živi u Crvenom Grmu i u slobodno vrijeme piše poeziju.


SLAVICA STOJAK

rođena je 1971. godine u Travniku gdje je završila osnovnu i srednju školu. Ekonomski fakultet je diplomirala u Splitu. Kao prognanica živjela je jedno vrijeme u Ljubuškom i predavala u Strukovnoj školi u Ljubuškom. Poeziju piše od ranog djetinjstva. Sudjeluje na brojnim književnim manifestacijama. HKD Napredak Travnik i Ljubuški su joj tiskali knjigu Prognanički broj 10880 1997. gidine.


LJILJANA ZOVKO

rođena je 1972. godine u Mostaru gdje je završila srednju školu i Menagement na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Od djetinjstva pokazuje interes za knjigu i ljubav prema poeziji i prozi. Poeziju je počela pisati još 366 u osnovnoj školi i osvajala je brojne lokalne nagrade za literarne uratke. Vodi blog na portalu Buka gdje je dvije godine zaredom dobiva nagradu za najbolju blogericu. Knjiga Mirno spavaj Lara je njezina prva objavljena knjiga, a nedavno je iz tiska izišla knjiga Dobra ti noć Balkane koja je promovirana u Čitluku odakle vuče svoje podrijetlo. Živi i radi u Zagrebu. Sudionica je Ljubuškog pjesničkog maratona.


ANITA MARTINAC

rođena je u Mostaru 1973. godine gdje živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sudionica je Domovinskog rata, nositeljica spomenice Domovinskog rata i dviju medalja: Ljeto ‘95. i Oluja. Objavljena su joj djela: kRvaRi bRig, Ljubim te pjesmama, U pogledu, U susret riječi, Druga riječ ljubav, audio recital poezije Sretno Valentinovo; romani: Medaljon, Posljednji, Od Franje do Franje, Grad bez ptica. Zastupljena je u brojnim međunarodnim i domaćim zbornicima. Nagrađivana je svoja djela na književnim manifestacijama: Ilija Ladin, Domoljubne pjesme Vukovar, Fra Martin Nedić, Stijeg slobode Knin, Godišnja nagrada Matice hrvatske Čitluk, Munja od Gabele. Roman Medaljon proglašen je najboljim na portalu Hrvatski roman najboljim za 2014. godinu. Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskh književnika Herceg Bosne, Matice hrvatske Čitluk, predsjednica je Središta Hrvatskog svjetskog kongresa za istraživanje posljedica totalitarizma u BiH. Redovna je sudionica Ljubuškog pjesničkog maratona.


MONIKA VERIĆ VASILJ

rođena je u Metkoviću 1973. godine, a do 1991. živjela u Pločama. Studirala engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedno vrijeme predavala engleski jezik u Gimnaziji Ljubuški, a udajom postala Ljubušanka. Prva zbirka pjesama zove se Grego levant, a o njoj poznati pjesnik Bilopavlović izreče pohvale zbog zrelosti kojom iznosi i oblikuje svoju misao, osjećanje, teme osobnog viđenja i doživljavanja. 367


LIDIJA PAVLOVIĆ GRGIĆ

rođena je 1976. godini u Konjicu. Osnovno obrazovanje stekla je u Konjicu, a srednoškolsko u jezičnoj gimnaziji u Splitu. U Mostaru je završila studij na Filozofskom fakultetu – grupa hrvatski jezik i književnost. Piše poeziju i prozu za djecu i odrasle, prikaze, kritike i recenzije, a radovi su joj objavljeni u BiH, Njemačkoj, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Italiji, Belgiji, Armeniji, Libanonu i Indiji. Djela su: Let u TROsthu, Kišne kapi u poščevoj luli, Dotaknuti stihom, Leteći ljudi. nagrađivana je i rado čitana književnica. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne i Društva pisaca Bih. Sudjelovala je na Ljubuškom pjesničkom maratonu.


STJEPAN BRACO BOTO

rođen je 1978. godine u Ljubuškom. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru završio je studij novinarsta. Radi u Odjelu za kulturu Grada Ljubuškog. Piše pjesme od rane mladosti. Objavljuje ih na društvenim mrežama i svom Facebook profilu.


MARINA ĆURIĆ MLINAREVIĆ

rođena je 1979. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Ljubuškom, a hrvatski jezik i novinarstvo na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Pjesme je objavljivala u Kršnom zavičaju kojeg je i lektorirala i uređivala. Radi u Gimnaziji Ljubuški kao profesorica hrvatskoga jezika i književnosti.


ANGELINA GRBAVAC

rođena je 1979. godine u Gredi, Ljubuški. Osnovnu školu završava u Vitini, a gimnaziju u Ljubuškom. Ubrzo odlazi u Zagreb gdje stvara čarobne bajke u izradi torti. Nakon pandemije korone odlazi u Njemačku raditi. Nadati se da će se jednom ozbiljnije početi baviti kiparstvom jer taj dar i talent nosi u sebi od rođenja. 368


ZORICA BOTO

rođena je 1980. godine u Ljubuškom. Osnovnu i srednju školu završila je u Ljubuškom, a Ekonomski fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Poeziju je počela pisati u srednjoškolskim danima. BAKLJA U NOĆI je njena prva pjesnička knjiga.


MARJANA LAVRIĆ

rođena je 1981. godine u Ljubuškom. Onovnu i srednju školu pohađa u rodnom gradu. Ljubav za pisanjem javlja se vrlo rano, u prvim razredima osnovne škole. Njeni učitelji i nastavnici otkrivaju njezin dar za pisanje dajući joj potporu, a to su ona krila koja su najpotrebnija u tim trenucima. Tu ljubav za književnim stvaranjem nosi kroz život kao dar koji ne samo da obogaćuje njen unutarnji duhovni i misaoni svijet, već oplemenjuje ljude koji u tome uživaju. Aktivno piše na svoj blogu „Marjana Lavrić“ kao i na fb stranici „Marjana Lavrić.“ Do sada je napisata tri knjige – roman O znam ja i dvije zbirke pjesama Dah istine i Nijanse sive. Živi, radi i piše u Njemačkoj.


MARTINA MLINAREVIĆ

rođena je 1982. godine u Ljubuškom gdje je završila osnovnu školu. U Mostaru je završila Srednju medicinsku školu „Sestara milosrdnica“- smjer-zubni tehničar. Upisla je Pedagoški fakultet Sveučilišta u Mostaru, ali ga nije završila. Do sada je tiskala sljedeće knjige: Firentinske zuze, Otok u prosincu, Neprocjenjivo, Ljetos i drugi ledovi, Huzur, Bukača. Trenutno je veleposlanica BiH u Češkoj.


ANA PRIMORAC

rođena je 1985. u Mostaru. Osnovnu školu i opću gimnaziju završila je u Ljubuškom. Jedno vrijeme živjela je u inozemstvu. Poezijom se bavi od najranijeg djetinjstva. Dobitnica je nagrade na Šimićevim susretima za srednjoškolski uzrast. Do sada je tiskala jednu zbirku pjesma pod nazivom Stihovi na dar, 2004.


STIPE ODAK

rođen je 1986. godine u Ljubuškom gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. U Zagrebu je diplomirao 369 sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu te filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Obranio je doktorat iz društvenih i političkih znanosti na katoličkom sveučilištu u Leuve, Belgija. Radi kao istraživač, pisac i vizualni umjetnik. Dobitnik je Goranove nagrade za mlade pjesnike za 2013. godinu za rukopis knjige Trobojno bijelo. Za istu knjigu nagrađen je nagradom Kvirin 2014. godine. Za knjigu Svjetlopisi dobio je 2015. nagradu Tea Benčić Rimay. Dobitnik je nagrade Fra Grgo Martić 2017. godine za rukopis knjige Sredine. Objavljuje radove u domaćim i stranim časopisima, a pjesme su mu prevedene na engleski, francuski, njemački i arapski jezik. Objavio knjige pjesama: Trobojno bijelo i Svjetlopisi. Najtalentiraniji je pjesnik mlade generaciju u hrvatskoj književnosti.


IVICA VIZENTANER

je rođen 1986. godine.Osnovnu školu je završio na Humcu, Ljubuški, a srednju Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Na Teološkom institutu u Mostaru stekao je zvanje magistra religijske pedagogije i katehetike. Radio je kao profesor vjeronauka u Osnovnoj školi Tina Ujevića u Vitini.Trenutno radi u JU “Kulturno-športski centar“ Ljubuški kao stručni suradnik za kulturu i knjižnicu Ljubuški. Do sada je objavio dvije zbirke pjesma: Svjetlo iznad prolaznosti i Stihom u suton.


MARIJANA VIŠTICA

rođena je 1986. godine u Mostaru. Kćerka je Veljke Mandića. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Ljubuškom. Prvostupnica je za kulturu i turizam. Od malena piše pjesme. Sudionica je Ljubuškog pjesničkog maratona. Živi i radi u Ljubuškom.


ANITA MILIĆEVIĆ

rođena je 1987. godine u Mostaru. Osnovnu školu i Gimnaziju završila je u Ljubuškom, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je postdiplomski studij. KRIK U TAMI je njena prva knjiga poezije. 370


JOSIPA BORAS

rođena je u Čapljni 1988. godine, kao dijete živjela u Vitini. Osnovnu školu završila u Vitini, a srednju u Ljubuškom i Mostaru. Magistrirala je na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predaje strukovne predmete u Prehrambeno-tehnološkoj školi u Zagrebu. Piše poeziju od tinejdžerskih dana. Na Ljubuškom pjesničko maratonu nastupila je 2020. godine i to je bio njen prvi nastup u javnosti. Prve objavljene pjesme ugledale su svjetlo dana u Osvitu, časopisu DHKHB.


IVANA BUNTIĆ

rođena je 1989. godine u Mostaru. Po struci je magistrica prava. Živi i radi u Ljubuškom. Prvu zbirku pjesama objavilaje 2012. godine pod naslovom PIRUETE RASUTIH BISERA. Od međunarodnih priznanja valja istaći drugu nagradu na Festivalu poezije mladih u Vrbasu.


GABRIJELA RAJKOVIĆ

rođena je 1992. godine. Osnovnu školu završava u Ljubuškom kao i Gimnaziju, a Filozofski fakultet na Sveučilištu u Mostaru. Jedna je od najtalentiranijih mladih pjesnikinja. Do sada je dobila brojna priznanja i nagrade: osvojila je prvo mjesto na Danima hrvatskoga jezika, drugo mjestona EUFOR-ovom natjecanju u Sarajevu, nagrada za najbolje pismo na Radio Ljubuškom, prvo mjesto na natjecanju najbolje pjesme povodom Dana Grada Ljubuškog. Do sada je svoje pjesme objavljivala u Motrištima, Osvitu i Maruliću. Još nije tiskala svoju prvu knjigu – traži sponzora.


AZEMINA KREHIĆ

podrijetlom je iz Ljubuškog, a rođena je u Metkoviću 1992. godine. Osnovnu i srednju školu završila je u Kaknju, a potom upisala Pravni fakultet u Zenici. Dobitnica je više regionalnih nagrada za svoju poeziju. Zastupljena je na mnogim portalima u Bosni i Hercegovini i regionu. Objavljuje u časopisima Naslijeđe, Živa baština i Zvjezdani kolodvor. Na internacionalnom festivalu književnosti i poezije Castello di Duino 2019. godine među pjesnicima iz 70 zemalja ušla je u prvu desetoricu. Na Slovu Gorčina u Stocu 2020. godine osvojila je 371 treće mjesto. Među deset je pjesnika koji su ušli u program financiranja tiskanja knjiga Fondacije za nakladništvi FBiH je na 3. mjestu ove (2021. godine) i nadamo se da će njena prva knjiga pjesama ugledati svjetlo dana kada i ovaj LJPZ.


EMILIJA GRBAVAC

je rođena 1998. godine u Ljubuškom. Osnovnu školu i gimnaziju završava u Ljubuškom, a studij nastavlja u Sarajevu na Filozofskom fakultetu – odsjek za francuski jezik i komparativnu književnost. Dobitnica je nagrade na Šimićevim susretima. Ljubav prema lijepo pisanoj riječi jenjena svakodnevica.


LUKA KRAVIĆ

rođen je 2001. godine u Mostaru. U Ljubuškom je završio osnovnoškolsko obrazovanje i Gimnaziju te Glazbenu školu –smjer klavir. Sudjeluje u crkvenom zboru crkve svete Kate u Ljubuškom. Već u osnovnoj školi pokazao je interes za poeziju, glazbu i crtanje. Radovi su mi objavljivani u Cvitku, listu za sretno djetinjstvo. Izdao je dvije zbirke pjesama: Vesele pjesmice i Veseli semafor.


IRENA GRANIĆ

je rođena 2002. godine u Ljubuškom. Osnovnu školu pohađala je u Vašarovićima i Gračinama, a gimnaziju u Ljubuškom. Studira hrvatski jeziki književnost na Filozifkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Piše poeziju i prozu i do sada je objavljivala radove u fakultetskom časopisu Fenix. Članica je Kluba studenata hrvatskoga jezika i književnosti „Franjo Milićević“ i Franjevačke frame. Voli glazbu i bavi se sviranjem.


PETRA RUPĆIĆ

rođena je 2003. godine. Osnovnu školu završila je u Ljubuškom, a učenica je završnog razreda Gimnazije Ljubuški. Poeziju piše od osnovne škole i više puta je dobila kako pohvale tako i nagrade. Nagrađena je na Šimićevim susretima u Grudama za osnovnoškolski uzrast, a osvojila je i nagradu Gra372 da Ljubuškog za najbolju pjesmu o Ljubuškom. Do sada su joj pjesme objavljene u časopisu Motrišta. 373 Rođen sam u Hardomilju 10. siječnja 1947. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završavam u Ljubuškom, a Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu grupe – Južnoslavenski jezici i književnosti i filozofiju. Nakon završetka studija radim u Gimnaziji Ljubuški, a povremeno kao vanjski suradnik u gimnazijama u Čitluku, Čapljini i Vrgorcu. Obnašao sam dužnost direktora u Radničkom sveučilištu Ljubuški (gradska knjižnica, kino, organizacija kulturnih i zabavnih događanja). Bio sam direktor u Domu za ogdoj žeske djece i omladine u Ljubuškom, a na kraju radne karijere bio sam i ravnatelj Gimnazije Ljubuški. U dva mandata bio sam predsjednih Crvenog križa Općine Ljubuški i Crvenog križa Županije zapadnohercegovačke. Višestruki sam darovatelj krvi. U jednom mandatu bio sam predsjednik Skupštine SIZ-a izdavačke i bibliotekarske djelatnosti BiH. Crveni križ Federacije BiH mi 2011. godine dodjeljuje zahvalnicu za volonteski rad u CK ŽZH. Počinjem pisati već u osnovnoj školi, a u petom razredu oš sam odlučio studirati književnost. Dolaskom u Gimnaziju Ljubuški zajedno s pok. profesorom Ivanom Miličevićem pokrećem kao glavni i odgovorni urednik školski list Chatedra koji će kasnije promijeniti ime u Ljubuška mladost. Dolaskom u Radničko sveučilište list će promijeniti ime u Ljubuške novosti. Glavni urednik postaje pok. Veso Vegar, a ja sam odgovorni urednik. Dugo godina sam bio vanjski suradnik Večernjeg lista iz Zagreba, mostarske Slobode i Vikenda. Godine 1972. s grupom mladih ljubuških pjesnika objavljujem kao odgovorni urednik pjesnički almanah ARS MEA u kojem će po prvi put svoje pjesme objaviti kasnije aformirani pjesnici Dijana Burazer, Mile Stojić, Munib Delalić, Miro Petrović, moja malenkost i drugi. Do sada sam objavio pet zbirki pjesama (Na vratima knjige, Noćna svjetiljka, Radosna zvona, Žedni putnik, Nemir tišine, roman za djecu Pepine čudesne zgode, romane Svijetla strana sunca i Zemlja Hercegova. Suator sam knjiga: Hardomilje, prošlost, ljudi i običaji, Fotomonografija starog 374 Hardomilja, Iseljeništvo ljubuške općine. Pišem pjesme, pripovijetke, romane, osvrte na književna djela, recenzije, lektoriram knjige, predgovore za kataloge likovnih izložbi i sl. Osnivač sam i rukovoditelj Ljubuškog pjesničkog maratona na kojem su do sada nastupili brojni afirmirani pjesnici iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Surađujem i objavljujem u časopisima Osvit, Motrišta, listu Hrvatsko slovo. U Prištini mi je tiskana knjiga pjesama na albanskom jeziku. Inače, pjesme su mi prevedene na engleski, talijanski, albanski i francuski jezik. Zastupljen sam u nekoliko antologija i zbornika, kao i čitankama za osnovne škole koje rade po hrvatskon nastavnom planu i programu. Snimio sam i dva nosača zvuka na kojima moje pjesme interpretativno čitaju glumci pok. Toni Pehar, Branimir Vidić Flika i Dragan Šuvak. Član sam Društva hrvatskih književnika Herceg Bosni i član Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti Mostar. Mate Grbavac 375

document.addEventListener(“DOMContentLoaded”, function () { const input = document.getElementById(“zbornik-search”); const root = document.getElementById(“zbornik-wp”); if (!input || !root) return; input.addEventListener(“input”, function () { const q = this.value.toLowerCase().trim(); root.querySelectorAll(“details.pjesnik”).forEach(d => { const hay = d.innerText.toLowerCase(); d.style.display = hay.includes(q) ? “” : “none”; }); }); });